Jer vlastita mržnja će te uništiti - usmjerena prema drugom izjeda te; odvlači od Sada. Razapinje između prošlosti i budućnosti- udaljava od trenutka; jedine realnosti.
Kako prihvatiti tu prošlost; ne dozvoliti joj da ubija ono jedino važno- ovaj Trenutak? Način se skriva u implicitnom; čeka da netko 'poput kipara u čijem komadu kamena ostali vide samo kamen' napravi djelo vrijedno divljenja; eksplicira ga, u područje očitog, vidljivog, i jasnog. Koči nas vlastiti ego; ne sama misao da je nešto naše, već saznanje da nije. Kao što ne boli ljubav, već njen 'nagli' nedostatak.
Kad bi mi sami bili Svoji, tad ne bi imali potrebu Uzimati druge- prisvajati ih; vezati se za njih poput parazita i crpiti ono što nam nedostaje; jer ne samo da ništa nije naše; već ni mi sami nismo svoji. Proklet i zatvoren krug kojeg je teško, ali nužno, razbit. Postat svoj, imati sebe- jedino tako gubimo potrebu za Posjedovanjem drugih. Jedino tako se oslobađamo prošlosti i prihvaćamo Trenutak, te napokon živimo u Stvarnosti, a ne fikcijama koje su možda mogle biti (a bile bi da smo Živjeli Onda). Nažalost, lakše prihvaćamo fikciju, i živimo u nerealnom; jer prisiljeni smo živjeti prema pravilima koja zanemaruju življenje, te tonemo u apsurd. Male stvari postanu nebitne; te takvu rezignaciju proširujemo do razmjera bivanja; gdje sve postaje nebitno. Kao što sam napisao prije 3 godine: „Kad preživjeti postane zamjena za živjeti, ništa više nema vrijednost“.
Sve je važno. Svaki trenutak, svaki dodir, pogled, boja; miris. Najmanji detalji su najbitniji. Sve manje od Svega, je nemoć- stanje nedostojno čovjeka.
Sve je već rečeno, svaka je revolucija suvišna i uvijek vezana uz iste teme. Beznađe, odvojenost -davno osvojeni planinski vrh. Mogu li nove generacije uopće dotaknuti uspjehe starih? Ima li trud smisla/svrhe, ili je, poput samog života; suvišan i apsurdan?
Ah, da mi se vratiti u nekad, okusiti sladak okus pobjede. Stvari postaju sve teže a ljudi sve tromiji. Kad bih se samo mogao osloboditi, izdići iznad vječno rastućeg prosjeka. Bezglava težnja i bezuspješan pokušaj bijega od smrada truleži raspadajućih snova - tisućljetna kletva što se prenosi iz generacije u generaciju i vreba u svakom od nas. Bijeda i poraz, rezultat svih naših težnji usmjerenih ka prividno boljem - jedino rješenje jednadžbe.
Želim nemoguće i nestvarno, nepostojeće i nedostižno; ali vrtim se u krugu; vječnom i nepromjenjivom – prokletom. Ni snage ni volje, ni želje ni znanja; a s tim ni zasluga, pretpostavljam.
Može li čovjek
Može li se slovima na papir
Prenijeti šum vjetra i pjevanje
Ptica u šumi, i srce
Slomljeno od boli?
Može li se u susjedstvu
Ili u dalekoj zemlji
Ići s rukama krvavim do lakata
I s nožem u zubima,
A k zvijezdama dizati pogled
Ljudskih očiju? Može li čovjek
Još uvijek da podnosi
Bijedu, poniženje, zločin,
I da se raduje pokoljenjima,
I da sluša šum vjetra
I pjevanje ptica?
Tadijanović
Tajna je u sporom tinjanju, opreznom doziranju... u suprotnom lijek postaje otrov, i nuspojave prevladaju...hipersenzibilnost bez načina da se izrazi, truje dušu... misli su mi nepovezane, a sjećanja bolna. Prožela me indiferentnost...rezignacija. Bez cilja sam, ambicije; i poput stranca; stalo mi je samo do... oblaka...
" Stranac
Koga najvoliš, zagonetni čovječe, Oca ili majku, sestru ili brata?
Nemam ni oca ni majke, ni sestre ni brata.
A prijatelji?
Do dana današnjeg nisam upoznao smisao ove riječi.
A domaja?
Ne znam pod kojom je širinom smještena.
Ljepota?
Rado bih je volio, da je besmrtna božica.
Zlato?
Mrzim ga kao što vi mrzite Boga.
Pa što onda voliš, neobični stranče?
Volim oblake.. oblake, što prolaze... ondje, divne oblake! "
Baudelaire
Tko misli da je upoznat s uzrokom stvari? Ta; nema ničeg osim promjene. Divna je, i zastrašujuća, fiktivna svijest o sebi samom. Apsurdna; poput samog života. Fluktuacija- sve, a opet ništa!
Ah. Beznačajnog li tumačenja od beznačajnog bića. Tek vrisak u mnoštvu. Ali što neke čini glasnijima od drugih? Sve rekao bih; svaki drugi odgovor je prazan.
Izvući iz konteksta. Ograničiti. Pojednostaviti. Odbacit „višak“. Sve se može oprostit osim površnosti...uloženi trud jedino je važan.
Koliko je vrednije živjeti u onom što je realnije; kad je točno iluzija izgubila svoju čar. Gdje je granica između nevinosti i rezigniranosti?
Ne postoje konačne istine; samo privremeno zavaravanje.
Svaka je radnja posljedica neznanja; mudri su indiferentni. Zato Bog nije mrtav; ali kao da je.
Nevezano uz temu...nikad mi nije bilo jasno zašto iznimka potvrđuje pravilo...pa ako se nekom objašnjava...i hvala na komentarima u prošlom postu, ima jako lijepih misli...
Deathpaw
Devirginizer
Uvod u filozofiju
Razgovrajmo o krugu
Ponekad poželim...
Gabriel Arkangel
Smisaozivota42
Rain Dancer
Lasolitudine
Misho

highwaystarkc@gmail.com
Ne pokazuju nase sposobnosti kakvi smo, vec izbori.
Harry Potter
_____________
Death is fundamental to evolution, and evolution is fundamental to survival.
Jacques-Yves Cousteau
_____________
"A mighty pain to love it is,
And 'tis a pain that pain to miss;
But of all pains, the greatest pain
It is to love, but love in vain."
Abraham Crowley
_____________
...you can take a stand
or you can compromise
you can work real hard
or just fantasise...
(Kiss: God gave rock'n roll to you)
_____________
George Bernard Shaw:
People are always blaming their circumstances for what they are. I don't believe in circumstances. The people who get on in this world are the people who get up and look for the circumstances they want, and, if they can't find them, make them.
Take care to get what you like or you will be forced to like what you get.
The reasonable man adapts himself to the world; the unreasonable one persists in trying to adapt the world to himself. Therefore all progress depends on the unreasonable man.
_____________
Kada ti se pojavi ravna linija na aparatu koji nekoć išao bip, bip, bip, bip i kada taj aparat samo sudbonosno kaže biiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiip shvatit ćeš ironiju te ravne linije, jer u njoj se nalazi smisao života. Sjetit ćeš se svakog trena, svakog mirisa, okusa i zvuka, i tada će ti biti jasno da je cijeli život zapravo jedna ravnoteža koju si ti pokušavao narušiti; popeti se iznad ostalih. Imao si uspone i padove, ali sve je to dio jedne linije. I kao što si evoluirao, zapravo si se cijelo vrijeme raspadao. Tada ćeš vidjeti da ta linija nije linija prosječnosti, već linija beskonačnosti. Linija koja ide u krug.
Možeš napraviti pjesmu, ili sliku, ali kako možeš smatrati da je tvoja slika bolja od nečije druge!? Možda ćeš shvatiti da je jedina stvar na vašem svijetu, koja je istinski božanska i koja nema suprotnosti zapravo LJUBAV! Mržnja je nešto potpuno drugo i minorno da bi se o tome uopće pričalo; ljubav je ona ljepota u vama i stopostotnost vaše duše!
(Misho)
__________
ključ svega je razmišljanje. Naravno, treba prevladati onaj egoizam i osjećaj da si bolji od drugih ako shvatis nesto sto drugi ne mogu (ili nece) shvatiti. ljudi uvijek idu po liniji manjeg otpora, čemu razmišljati, kad ionako ne možeš ništa promijeniti? KRIVO! mijenjas sebe! Treba promatrati sve s drugacije perspektive, ne prihvacati sve zdravo za gotovo jer sve ima svoj dublji razlog. Kljuc svega je thinking outside the box i tako mozes doci do necega sto se gotovo moze nazvati prosvjetljenjem!
(Anonimna čitateljica)
__________
Ljudi se tesko mire sa smrtnoscu. Ta smrtnost sprijecava ih da cine velike stvari. Svakim trenutkom bližimo se posljednjem izdahu. Pa nije li onda svejedno? Ne bi li tim vise trebali raditi velike stvari kada znamo da nam tako brzo vrijeme istječe da ga možda vise nećemo imati onda kada shvatimo da smo trebali mijenjati svijet? Od tog straha dopustamo da nam se tokom tog zivota za kojeg se toliko borimo rade grozne stvari jer se bojimo reagirati da ne izgubimo isti. Shvacas li ovdje ironiju tog zatvorenog kruga!
Nisu svi u mogucnosti prihvatiti istu kolicinu iskrenosti.
(Gabriel Arkangel)
__________
Ljudi nisu nauceni uzivati u trenutku, radovati se novom danu. Vecinom zapnemo u nekom svom trazenju bolje buducnosti, zivimo samo da bi nam prosao dan i doslo to bolje sutra. Zivimo u buducnosti. Iskoristi svaki dan najbolje sto mozes i tvoja ce se buducnost pobrinuti za tebe.
(Drugaciji svijet)
__________
...dan za danom čovjek gleda kako stvorenja umiru,pa ipak se ponaša kao da sam nikad neće umrijeti...život poslije rođenja tek počinje, i itekakvo je blago onom tko ga zna cijeniti...ako smo pri tome još i ispunjeni ljubavlju,iskrenošću,radošću, zadovoljstvom,smirenošću , osjećajem odgovornosti i sposobnošću za suradnju i najglavnijem čimbeniku svega - ZDRAVLJEM, tada neminovno iz svega kao produkt proizlazi SREĆA...često zamišljamo da je sreća negdje drugdje,i život potrošimo u besmislenoj potrazi za izgubljenim rajem,preskačući od jedne do druge mogućnosti poput pčele, s cvijeta na cvijet, a da niti na jednoj nismo osjetili treptaje naše duše...za to kao da nismo imali vremena - žurilo nam se...a sreća nam je poput pijeska curila kroz ruke...raj je u nama......svjetlost se širi, a kako se svjetlost širi...tama je preobražena...
Neka ti san postane stvarnost, ljubav putokaz a smijeh muzika kroz život!
(Little Princess)
__________
Naš smisao nije ništa drugo doli da rastemo, evoluiramo... I činimo najviše iz života... da pokušamo napraviti neku promjenu ili saamo da ostavimo trag...najbitnije je živjeti...I naravno da nije uvijek isti...Mi si uvijek trazimo smisao i necemo stati...
(Noir)
__________
povjerenje je moć. ako smo opsjednuti preprekama, to će se očitavati u našoj stvarnosti. no,ako ipak jasno zamislimo mogućnosti i odlučno djelujemo, uklanjamo prepreke, povezujemo se i otvaramo put čudesnih rješenja. jer sve nastaje dvaput...u našim mislima...a zatim u našem životu...
(ja =))
__________
Ne dugujes nikome nikakva objasnjenja, osim samom sebi. Samo ti si u stanju suociti se sa svojim emocijama i greskama. Tko ti je prijatelj ce biti uz tebe bez obzira na sve, i oprostit ce ti. Onaj tko te jedva ceka osuditi kad falijes, toga se treba kloniti! To su ljudi koji tako hrane svoju zlu dusu, i lijece svoje komplekse. Nemoj se bojati sto ces izgubiti na putu do tvoje istine, vec ono sta ces dobiti – sebe.
(Šutimo o istom)
___________
Prestani razmišljati o promjeni nego ju napravi. Prijatelj će ti oprostiti, samo ako mu pokažeš da ti je žao. Priznaj pogrešku, jer ignoriranjem problema se ništa ne postiže. Ako ti drugi oproste, lakše češ sebi oprostiti.
(Iron Man)